ŠTETNE NAVIKE

Ima tenisača koji isplaze jezik za vrijeme serviranja, ima ljudi koji stalno lamataju sa svojim sakoom i onih čije obrve naglo odskoče prema gore pri najmanjoj provokaciji. Uz tako upadljive slučajeve, možemo li biti sigurni da i neke naše nesvjesne tjelesne navike ne tjeraju one oko nas do ludila.

Loše navike izvrgnute su čitavom nizu kritika, od onih koje samo iritiraju druge ljude do stvarnih medicinskih problema, ozbiljnih i onih ne toliko ozbiljnih - treptanje očima, panični napadaji, nervozni kašalj, prebrzo jedenje, itd.

Problemi s ponašanjem mogu se podijeliti u tri široke kategorije.

Nervozni tikovi

Ovdje spadaju ozbiljni problemi, kao što su treptanje očima, koji se često pojave u djetinjstvu i onda s vremenom nestanu prirodnim putem ili se pogoršaju u odrasloj dobi. Pogoršavaju se u stanjima tjeskobe, uznemirenosti i u slučajevima netaktičnog reagiranja drugih ljudi. Postoje i brojni drugi tikovi, kao što su micanje ramenom, istezanje jedne strane vrata, šmrcanje nosom, mucanje, itd. Takva osoba pokušava izbjeći privlačenje pažnje na sebe, ali očito daleko je vjerojatnije da će upravo to raditi, pokazujući neobičnu facijalnu ili tjelesnu naviku.

Produciranje

Neke loše navike budu potkrjepljivane, ohrabrivane u ranoj mladosti ili među svojim vršnjacima i tako onda ostanu u životu. Tako se može desiti da imate mladića od dvadeset i nešto godina, koji bez ikakvog srama, za vrijeme kućne zabave spusti hlače, jer je tim činom uspijevao izazvati smijeh i divljenje, premda prije mnogo vremena, dok je još bio dijete. Možda neki od njegovih prijatelja to još uvijek čine. Žene se još uvijek tome učtivo nasmiju, ali to je više podrugljivo na mušku nezrelost. Muškarac vidi smijeh i misli da je zabavio grupu. Nedorasle žene, pak, znaju pokazati grudi.

A što kazati o muškarcu kome se prijatelji godinama dive zbog njegove sposobnosti da glasno pušta aromatične vjetrove i na „komandu" ili da glasno podriguje? Ili oni koji spremno otpjevaju opernu ariju zijevajući? Oni znaju da to nije nešto što se sviđa njegovom ili njezinom partneru, međutim sada je već prekasno. Njegova stražnjica npr. više ne može sebe kontrolirati, a on/ona predugo vremena rezoniraju - „Pa što onda?". Ponašanje se već ukorijenilo i u mislima, i u tijelu.

Kršenje pravila

Ljudi često namjerno krše pravila. To je u redu dok to ne postane navika koja preuzme kontrolu nad takvom osobom, umjesto da osoba drži pod kontrolom tu naviku.

Ljudi su često jako vezani uz neke svoje tjelesne navike. U jednom ispitivanju promatrali su grupu muškaraca, koji su bili umjereni konzumenti alkoholnih pića, s ciljem da se vidi koliko im je teško prestati piti alkohol - ne fizički, nego psihološki. Ispitanici su morali prestati piti kroz mjesec dana. Koliko god je tim ljudima nedostajao alkohol, toliko isto im je nedostajalo i ono ponašanje koje ide uz ritual pijenja: naručivanje pića u lokalu, osjećaj čaše u ruci i sl. ritual povećava zadovoljstvo.

To je razlog zašto može biti teško riješiti se neke navike, kao na primjer, stalno vrtiti kosu prstima, dirkati ušnu resicu za vrijeme razgovora, škljocati, „lomiti" prste u zglobovima, kopati nos u javnosti, česta upotreba poštapalica u govoru („ovaj", „razumiješ", „ono").

Osvijesti loše

Što se tiče naših tjelesnih navika, jedno od glavnih pitanja nije kako one utječu na nas, nego kako one djeluju na one oko nas. Kad sami nismo svjesni, na primjer, redovitog grčenja nekog mišića, onda je teško prekinuti s tim. Psiholozi preporučuju poslušati, cijeniti i osloniti se na prijatelja, jer mi sami obično ne uočavamo ono što činimo, a što stvarno smeta i iritira ljude oko nas - ponavljanje istih fraza, iritirajuće šmrcanje ili čeprkanje po nosu, što redovito rade neke javne ličnosti i političari.

Kako bi si takve osobe pomogle, psihoterapeuti preporučuju da one moraju prvo pokušati postati svjesne tih svojih navika i tikova, priznati ih i razmisliti o situacijama u kojima se one najčešće javljaju. To je jedini način da se postigne kontrola nad njima. Razumljivo, ako postanu iznimno ozbiljne, onda treba zatražiti profesionalnu, stručnu pomoć psihoterapeuta.

dr. Ivo Belan