STARI SU ŽILAVI

     Kako se bolest koronavirusa počela širiti u SAD-u već početkom 2020. starije odrasle osobe doživjele su nerazmjerno veće štetne učinke od pandemije, uključujući teže komplikacije, veću smrtnost, zabrinutost zbog poremećaja njihove dnevne rutine i pristupa skrbi, poteškoće u prilagodbi na tehnologije poput telemedicine i zabrinutost da bi izolacija mogla pogoršati postojeće mentalne zdravstvene probleme. Starije osobe obično imaju blažu reaktivnost na stres i

općenito bolju emocionalnu regu­laciju stresa od mlađih odraslih osoba, ali s obzirom na razmjer i veličinu pandemije, postojala je zabrinutost zbog krize men­talnog zdravlja među starijim osobama.

     Zabrinutost se odnosila na starije odrasle osobe i kod kuće i u domovima za starije osobe, jer je kontakt s prijateljima, obitelji i skrbnicima postao ograničen. Rani podaci sugeriraju mnogo nijansiraniju sliku. Su­protno očekivanjima, starije odrasle osobe kao skupina mogu biti otpornije na anksi­oznost, depresiju i poremećaje mentalnog zdravlja povezane sa stresom karakteristične za mlađu populaciju tijekom početne faze pandemije CoVID-19.

Žene su osjetljivije

     Otprilike osam mjeseci od početka pandemije, višestruke studije su pokazale da starije odrasle osobe mogu biti manje negativno pogođene poremećajima mental­nog zdravlja nego druge dobne skupine. U kolovozu 2020. Centri za kontrolu i prevenciju bolesti objavili su istraživanje, provedeno od 24. do 30. lipnja 2020., na 5.412 odraslih osoba koje žive u zajednici diljem SAD-a, uz napomenu da je 933 sudionika u dobi od 65+ godina prijavilo značajno manji postotak anksioznog poremećaja (6,2%), depresivnog poremećaja (5,8%) ili pore­mećaja povezanog s traumom ili stresom (9,2%) u odnosu na sudionike u mlađim dobnim skupinama. Prema izvješću, od 731 sudionika u dobi od 18 do 24 godi­ne, 49,1% prijavilo je anksiozni poremećaj; 52,3%, depresivni poremećaj itd.

     Od 1.911 sudionika u dobi od 25 do 44 godine, 35,3% prijavilo je anksiozni pore­mećaj; 32,5%, depresivni poremećaj; i 36% za poremećaje povezane sa stresom. Slično je i sa 895 sudionika u dobi od 45 do 64 godine. Starije odrasle osobe, u usporedbi s drugim dobnim skupinama su prijavile niže stope nove ili povećane upotrebe supstanci i suicidalnih ideja u prethodnih 30 dana, sa stopama od 3% odnosno 2%.

     Ovi su nalazi slični drugim izvješćima iz zemalja s visokim BDP-om po stanov­niku. Poprečna studija koja je uključivala 3.840 starijih odraslih osoba u zajednici u dobi od 18 do 80 godina iz Španjolske

primijetila je da starija dob (60-80 godina) u usporedbi s mlađom dobi (40-59 godina) registrira niže stope anksioznosti, depresije i posttraumatskih stresnih poremećaja. U ovoj studiji žene su imale veću prevalenciju anksioznosti, PTSP-a i simptoma depresije od muškaraca. Studija koja je uključivala 776 odraslih Amerikanaca i Kanađana koji žive u zajednici koji su koristili 7-dnevni dnevnik za praćenje utjecaja i stresa pokazala je da su starije odrasle osobe u usporedbi s mla­đim odraslim osobama i odraslima srednje dobi imale manje negativnih učinaka te da su češće prijavljivali pozitivne dnevne događaje od mlađih skupina, unatoč sličnoj razini percipiranog stresa.

Vea rizik za Siromašne

     Nalazi predstavljaju iskustvo tijekom prvih nekoliko mjeseci pandemije. Dugo­ročni učinci COVID-19, posebno u zemljama poput SAD-a s vrlo visokim stopama bolesti, ostaju nejasni. Dugotrajni stresori na popu­lacijskoj razini mogu povećati stopu stanja mentalnog zdravlja kao što su dugotrajni poremećaj tuge, depresija i anksioznost. Naime, iako starije odrasle osobe mogu imati bolje ishode mentalnog zdravlja nego što se očekivalo, oni iz manje zastupljenih manjina ili s nižim prihodima kućanstva ili koji služe kao neplaćeni njegovatelji imaju nerazmjerno povećan rizik od negativnih zdravstvenih ishoda. Trenutno dostupni podaci također ne pružaju perspektivu o podskupinama starijih osoba poput onih s demencijom, onih koji se brinu o osoba­ma s demencijom ili onih koji borave u ustanovama za pomoć pri stanovanju ili staračkim domovima. Učinak komorbid- nih kroničnih medicinskih ili psihijatrijskih stanja također je za sada nejasan.

     Otpornost na mentalna oboljenja može odražavati interakciju između unutarnjih čimbenika (npr. biološki odgovor na stres, kognitivni kapacitet, osobine osobnosti, fizičko zdravlje) i vanjskih resursa (npr. društveni status, financijska stabilnost).

     Velik dio početne zabrinutosti koji se odnosio na to kako će starije odrasle osobe reagirati na COVID-19 temeljio se na tome kako će se usamljenost i izolacija pogoršati kako bi se provodile mjere izolacije. Negativan utjecaj usamljenosti među starijim osobama dobro je dokumentiran. Međutim, unatoč toj ranoj otpornosti, starije odrasle osobe izrazile su zabrinutost za svoju dugoročnu tjelesnu i financijsku dobrobit.

Kvaliteta, a ne količina odnosa

     Nadalje, kvaliteta, a ne broj društvenih veza, također može biti faktor. Stoga, za starije odrasle osobe koje doživljavaju izo­laciju, bliskiji ili značajniji odnosi mogu biti zaštitni, a ne samo više interakcija s drugi­ma. Održavanje tih veza tijekom pandemije može zahtijevati bolju sposobnost korištenja tehnologije za povezivanje s voljenima.

     Dodatni čimbenik koji treba uzeti u obzir je mudrost, složena crta osobnosti koja se sastoji od specifičnih komponen­ti, uključujući prosocijalna ponašanja kao što su empatija i suosjećanje, emocional­na regulacija, sposobnost samorefleksije, odlučnost uz prihvaćanje neizvjesnosti i raznolikosti perspektiva, društveno savje­tovanje i duhovnost.

Podaci iz različitih studija suprotstav­ljaju se brojnim osobnim pričama o tome koliko je pandemija bila teška za stariju populaciju. Mnoge starije osobe nemaju resurse potrebne da se nose sa stresom COVID-19. To može uključivati materijalne (npr. nedostatak sredstava za život, izostanak pristupa pametnoj tehnologiji), društvene (npr. nekoliko članova obitelji ili prijatelja) ili kognitivne ili biološke (npr. nemogućnost bavljenja tjelesnim vježbama ili sudjelo­vanje u aktivnostima ili rutinama) resurse. Pokazalo se kako je od posebne važnosti uloga tehnologije, koja se pokazala kao važan čimbenik za održavanje društvene povezanosti, kao i za pristup uslugama mentalnog zdravlja.

     Velika pandemija 2020. bila je jedin­stveni stresor koji je utjecao na zajednice diljem svijeta. Ipak, važno je napomenuti da su neke pojedinačne studije iz različitih zemalja pokazale da brojne starije osobe ne doživljavaju nerazmjerno povećane ne­gativne posljedice na mentalno zdravlje razmjerno povećanim rizicima s kojima su se suočili tijekom prvih nekoliko mjeseci pandemije COVID-19.

(dr. Ipsit V. Vahia; dr. Dilip V. Jeste, dr. Charles F. Reynolds III - JAMA Network)