Nakon novogodišnjih blagdana obično poraste broj novootkrivenih dijabetičara. Naime, broj oboljelih od šećerne bolesti povećava se u svim krajevima svijeta i u svim sredinama. Velik je broj i onih još neotkrivenih ili u graničnom području bolesti.
Šećerna bolest (Diabetes mellitus) je oboljenje karakterizirano nesposobnošću gušterače (pankreasa) da luči dovoljne količine hormona inzulina ili nesposobnošću organizma da iskoristi već izlučeni inzulin. Ugljikohidrate primljene hranom tijelo pretvara u šećer glukozu, koju onda krv distribuira stanicama organizma, gdje se zatim uz pomoć inzulina ta glukoza pretvara u energiju. Kod bolesnika od dijabetesa ovaj je proces prekinut.
Nepretvorena glukoza nagomilava se u krvi. Te visoke koncentracije šećera u krvi, ako se neodgovarajuće liječe, uzrokuju oštećenja na očima, bubrezima, živcima, predstavljaju rizik za srčana oboljenja, moždani udar i druge komplikacije.
Razlikuju se dva oblika dijabetesa: inzulin-ovisan i inzulin-ne-ovisan dijabetes, odnosno TIP I i TIP II. Prvi se najčešće javlja kod djece i mladih osoba, a drugi uglavnom kod odraslih, starijih osoba.
Simptomi koji upozoravaju na šećernu bolest kod TIP I su često mokrenje, pojačana žeđ, pojačana glad, gubitak tjelesne težine, razdražljivost, opća slabost i zamor te mučnina i povraćanje. Kod TIP II dijabetesa simptomi su prekomjerna tjelesna težina, pospanost, zamućenje vida, zujanje u ušima, neosjetljivost na šakama i stopalima, infekcije kože, sporo zarastanje rana, posebno na stopalima te svrbež.
Inače, kontrola nad bolešću može se postići redovnim mjerenjem razine šećera u krvi i mokraći i savjesnom primjenom lijekova, dijete i tjelovježbe. Dijeta se ponešto razlikuje od bolesnika do bolesnika, ovisno o samom bolesniku, liječniku, tipu dijabetesa, stupnju fizičke aktivnosti pacijenta itd. S obzirom da je bolesnik od šećerne bolesti veoma sklon srča-no-žilnim oboljenjima, on mora voditi posebnu brigu o tome da konzumira što manje masnoća u hrani, nastojeći naročito da smanji unos životinjskih masnoća.
No, univerzalni lijek je fizička aktivnost - tjelovježba, treninzi, ne samo zbog toga što takve aktivnosti mogu pomoći u sprječavanju ili zaustavljanju srčano-žilnih bolesti, nego i zato što sportsko-rekreativne aktivnosti mogu imati izrazit, nedvojben, pozitivni utjecaj na kontrolu razine šećera u krvi. Fizička aktivnost može dramatično sniziti razinu krvnog šećera i u stvari istovremeno smanjiti potrebnu dozu lijekova (npr. inzulina).
Studije su dokazale da tjelovježbe poboljšavaju toleranciju glukoze i povećavaju osjetljivost na inzulin, a to je omogućilo nekim bolesnicima od dijabetesa TIPA II da čak prekinu s primjenom inzulina ili drugih lijekova za šećernu bolest, koji se uzimaju na usta, a kod nekih pacijenata sa TIPOM I da smanje svoju dozu lijekova katkada i za 40 do 50 posto. Sve to ustvari zahvaljujući redovnim sportsko-rekreativnim treninzima.
Svi bolesnici od dijabetesa, a osobito starije osobe, trebali bi za vrijeme sportsko-rekreativnih aktivnosti imati kod sebe nešto šećera, čokolade, zašećerenu vodu ili neki drugi oblik lako probavljivog šećera, kako bi mogli brzo reagirati na eventualni pad krvnog šećera, tzv. hipoglikemičku reakciju. Kako je u starijoj dobi dijabetes često prisutan, najvažnije je da se natjeraju na svakodnevno kretanje.
dr. Ivo Belan
