BUDI ŠTO STVARNO JESI
Jedan od češćih problema koji se javlja u bračnom životu je nesposobnost da se kod bračnog partnera zatraži emotivna podrška. Mnoge osobe sklone su okvalificirati traženje emotivne pomoći od osobe koja nam je najbliža kao ovisnost o toj osobi. A biti proglašen, optužen kao ovisna osoba postalo je skoro pa uvreda i pogrda u našoj kulturi. Trebati nekoga danas često se smatra znakom slabosti, društvenim grijehom. Nažalost, izgleda da mi često izjednačujemo zdravu ovisnost, a to je kada se oslanjate i uzdate u onoga koga volite i računate, da će zavoljeti određene vaše potrebe s prekomjernom ovisnosti, a to je kada vaše potrebe potpuno iscrpljuju drugoga, kad tim potrebama nema kraja i kad ne mogu biti zadovoljene.
Zatražite pomoć ako vam treba
Činjenica je da ne postoji (osim možda u slučaju nekih pustinjaka) takva stvar kao što je potpuna samostalnost i nezavisnost. Ako je tražite, možda je nađete u nekoj bajci. Nezavisnost i samostalnost znače biti slobodan i sposoban osloniti se i pouzdati se na svoje vlastite snage u životnoj borbi, ali istovremeno i biti dovoljno slobodan, fleksibilan i spreman zatražiti pomoć kad je trebate. Ne samo da svi mi imamo potrebu da budemo ovisni - bilo bi abnormalno da je nemamo - nego ne priznati to ustvari slabi i umanjuje i nas i one koje volimo. Idealan međuljudski odnos uključuje i ovisnost i samostalnost, što zajedno dovodi do međuzavisnosti. Jedna žena kaže: „U nekim područjima moga života ja sam potpuno ovisna o mom mužu - zaista čak djetinjasto - i potpuno neovisna u drugim područjima, gdje nema potrebe da on čak i postoji. Međutim, najčešće mi se ispreplićemo: on treba mene, ja trebam njega. Osim toga, naša ovisnost nema nikakve veze s tim što je jedno od nas muškarac, a drugi žena. Još nešto, mi ne vodimo evidenciju tko daje više, život jednostavno teče svojim tijekom".
Ljudi koji su prekomjerno ovisni ne dozvoljavaju „prostor za slobodno disanje" u međusobnim odnosima, nezasitni su u svojim zahtjevima. Oni stalno traže iste stvari, stalno traže pomoć i što god im kažete, njih ne zadovoljava. To je kruto ponašanje, isto kao i kod onih koji pokušavaju biti superneovisni.
Svakako, kod ozbiljno poremećenih međuovisnosti potrebno je potražiti profesionalnu stručnu pomoć.
Svađa može biti i konstruktivna
Valja držati na umu da ono čemu mi težimo je odnos iskrene uzajamnosti i mi ne možemo nikada biti stvarno neovisni, sve dok nismo čak dovoljno „neovisni" da zatražimo pomoć bližnjega svoga. Razmislite da li možda u vama leži uzrok zašto se vaš partner osjeća zasramljen ako vam priđe i zatraži pomoć emotivnog karaktera.
Povremeno među bračnim partnerima može sijevnuti i svađa u kojoj jedan drugog optužuje da „nikada nije spreman i sposoban za otvoren razgovor". Međutim, svađe ne moraju obavezno biti destruktivne. Ako vi slušate, a ne samo jednostavno upisujete pobjedničke poene, svađa može biti i sasvim konstruktivna. Vi možete, na primjer, utvrditi na koncu svađe da vaš bračni sudrug ne želi prisno prijateljstvo, istinsku intimnost, da vi ne možete s njim podijeliti određene osjećaje i potrebe. Ali i vi ste tom prilikom njemu dali do znanja što vi stvarno želite.
Ipak, čovječnost uglavnom na drugoj strani također izazove čovječnost, a čovječnost je ono što ustvari predstavlja međuzavisnost. Pokušajmo držati na pameti da mi ne gubimo ništa od naše ličnosti, individualnosti, kada tražimo pomoć, onda kad nam je potrebna. Baš suprotno, time pokazujemo da smo dovoljno jaki i dovoljno slobodni da budemo ono što jesmo.
dr. Ivo Belan