Ispunjena ljubavna veza nije stvar sreće, već je pitanje osobne odluke i unutarnjeg stava. Postoje ljudi koji ne mogu uspostaviti bliske ljubavne veze ili to mogu samo u nekom ograničenom obimu. Ti su ljudi u prošlosti vjerojatno doživjeli velike psihičke traume i njihovo je povjerenje u ljude uništeno.

     Sreću u ljubavi možete uzeti u svoje ruke. Ljubav, razumijevanje i pažnja predstavljaju osnovu svake ljubavne veze. Jer, za ozbiljnu vezu nije dovoljna samo ljubav, već je potrebno naći nekog tko ima sličnu viziju o zajedničkom životu. Ljudi ostaju zajedno kada imaju slične stavove o životu, životnim vrijednostima, te o tome kako se veza treba odvijati.

Sretni su oni ljudi koji se mogu često zaljubiti, ili oni koji uvijek vole, pa makar to bila i ista osoba cijeli život. Kada sam pitala jednog gospodina, sretno oženjenog više od 45 godina, bi li mogao živjeti sam, kategorično je odgovorio da ne bi.      Da je ostao udovac, priznaje, odmah bi počeo tražiti novu partnericu.„Radi kuhanja i pospremanja?", pitam ga. Ne, mogao bi on naučiti i kuhati i održavati stan, ali ne bi mogao sam sa sobom razgovarati.

Jedan od ključeva za sreću i harmoniju je život u skladu s vlastitim osjećajima. Kažu da put prema sreći ide preko tijela pod uvjetom da se fizičkom biću prepusti odrediti što želi. To se odnosi na sve dobi. Čak još više na starije. Njima treba veća koli­čina nježnosti i milovanja nego mladima. Šaputanje u krevetu sastavni je dio erotičnosti ljubav­nog odnosa.    Milovanje, dodiri rukama zamjenjuju riječi ljubavi koje se ne mogu izgovoriti. Dodir često znači i više od riječi. Mi­lovanjem se može iskazati sve ono što se ne može reći na drugi način. Čulima ulazimo u carstvo tijela. U njemu nema laži i pre­tvaranja. Onaj tko ne prihvaća dodir drugoga, u ratu je sa svojim emocijama. Znanstvenici kažu da milujući drugog, na vlastitoj koži osjetimo njegov odgovor. Prava ljubav se može voditi i tako što ćete u šetnji dragu osobu uhvatiti za ruku i nježnim milovanjem po ruci iskazati svoje osjećaje. Viđate li po gradskim parkovima i klupama dvoje starijih koji se nježno drže za ruke? Takav dodir sigurnosti je ljubav.

     Tijekom života seksualna želja varira. To nije pitanje starenja i odgovarajućih fizioloških promjena, koliko stvar složenosti životne stvarnosti i gomile društvenih uloga koje imamo. S godinama život postaje kompleksniji, a naše uloge i s njima povezane odgo­vornosti sve zahtjevnije. Kad je riječ o seksu, nije to samo pita­nje tijela, već puno toga ovisi o sposobnosti emocionalnog an­gažmana i fokusiranja erotičnih osjeta. U nedavnom razgovoru s grupom umirovljenika na kultur­nom druženju pitam ih prestaje li seks u starosti. Odgovor je bio neočekivan: a kada počinje sta­rost? Starenje je stalan proces trošenja organizma koji počinje u stanicama. No, zdravi stil ži­vota i odgovarajuća prehrana u mnogome utječu na to da se tzv. potencijal mladosti sporije troši. Stara je izreka da čovjek stari onako kako je živio.

     Zato, eto odgovora: voljeti i mrziti možete i kada ste mladi, ali i kada ste u nekim poznijim godinama. Oni koji pitaju kada počinje starost u stvari pitaju smiju li raditi i ono što rade mladi? Bitno je posvetiti se sebi u svakoj život­noj dobi. Svakodnevno vježbati, voljeti pa i voditi ljubav. Smiju, dakako. A najdjelotvorniji lijek protiv starosti je smijeh.

Istina je da u starosti ima puno dramatičnih životnih si­tuacija poput gubitka voljene osobe, bolesti i siromaštva, što sve utječe na gubitak želje za seksom. No, seks nije obveza i dužnost u vezi, već mogućnost i dopuna, zato odbojnost prema seksu ne smije biti prepreka ljubavi u poznijim godinama.

     Brojni samci, ali i oni u vezi opterećeni su i time kako naći savršenog partnera, kako mu udovoljiti ili pak kako ga zadržati. Muškarci su daleko opušteniji u novim vezama, lišeni strategije i dubioznih razmišljanja. Žene bi, pak, trebale prihvatiti partnera onakvog kakav je i ne pokuša­vati ga preodgojiti. Mnoge žene pokušavaju„prekrojiti" svog par­tnera, bilo da je riječ o odijeva­nju, navikama ili ponašanju. S druge strane, neke žene, kako bi ugodile muškarcu, sklone su pretvaranju i glumatanju, a to je pogrešno. Budite ono što jeste, i to bez straha.

     Nina je rano ostala udovica. Posvetila se karijeri i djeci, godine su proletjele, djeca se osamostalila, a ona otišla u mirovinu. Zapusti­la se i pala u depresiju. Nakon nekog vremena shvatila je da mora sve promijeniti. Počela se više kretati, promijenila je frizuru i stil odijevanja i počela se družiti se s mnogo ljudi. Nakon nekog vremena upoznala je udovca bez djece, bivšeg profesora koji je bio čista suprotnost njezinom biv­šem mužu. Srela ga je tek kada se smirila i posvetila sebi. Iako svatko od njih živi u svom stanu, druže se po cijele dane. Idu na izlete, koncerte, izložbe, maze se i vole unatoč poznim godinama. Možda nije u pitanju strastvena ljubav, što s godinama nije i naj­važnije, ali u tim odnosima ima više razumijevanja i tolerancije, što je dovoljno da život bude ljepši.

     Drugi bračni par, oboje u po­znim šezdesetim godinama, nakon neodobravanja njihove veze od strane djece, odlučili su da podi­jele veći dio svoje imovine svaki svojoj djeci, a onda su nastavili živjeti po svojim pravilima. U me­đuvremenu djeca su shvatila da su pogriješila u svom sebičnom ponašanju.

Vezu možete započeti svuda. Na putovanju, nekom društvu, članstvom u raznim udrugama, pa čak i u domu za umirovlje­nike. Može to biti i nastavak neke prekinute veze iz davnih mladenačkih dana ili simpatije iz školskih klupa. Nemojte oklijevati, „zagrizite" u život.

Drenka Gaković

Izvor: Glas umirovljenika