Nema nikoga koga u životu nije nešto iznenadilo, tko nije bio i sretan i nesretan jer se u životu, kao po dogovoru, izmjenjuju lijepi trenuci s onima koji su sve nego to. Nema čovjeka čiji se život odvija baš onako kako on to želi. Iz osobnog iskustva preporučam da kada se nađemo u nekoj novoj situaciji, koja nam se čini složena reagiramo hladne glave sve dok se ne nađe neki izlaz. Tako je i sada kada smo mnogi od nas suočeni s brigom kako se prilagoditi rastućim cijenama, od osnovnih prehrambenih proizvoda neophodnih za život, pa do cijena goriva, plina za kućanstva i elek­trične energije.

Razdoblje predstojećih zimskih mjeseci moglo bi imati dugotrajne posljedice na naš svakidašnji život. Utješno je što nas, prema vremenskoj prognozi, vjerovatno čeka prosječno topla zima.

Možda će netko reći: „Pa nije grijanje nekakav veliki problem ili neka velika tema za kolumnu!?"

Kako za koga! Za nekoga jeste, a za nekoga nije. Da razgovor o grijanju može dovesti i do bračne svađe, pokazuje primjer jedne moje poznanice. Ona je sitne građe, ima problem sa cirkulacijom i stal­no joj je hladno. S druge strane njezin muž je visok, težak je oko 100 kg i njemu je uvijek vruće. U kući je i tijekom zimskih mjeseci u laganoj odjeći, i dok ona pojačava grijanje, on ga istovremeno gasi. I tako se svakodnevno svađaju oko toga. Bez obzira na preporuke za štednju u grijanju, kod njih se neprekidno vodi mali rat!

Posljedice ekonomske krize nameću promjene u našem ponašanju. Navike se moraju mijenjati, ali to, naravno, mnogima teško pada. Vrijeme koje je pred nama nameće još jednu brigu upravo osobama treće životne dobi. Proteklih dana mogli smo, primjerice, gledati u dnevnim vije­stima, kupaće na plažama u Dalmaciji, i domaće i strane. I za tih dana, toplijih od prosjeka za ovaj dio godine, povoljni uvjeti za kupanje u moru bili su samo kroz nekoliko sati tijekom dana. Kada, uskoro, nastupe hladniji dani, upravo u Dalmaciji mnogi će imati probleme s grijanjem. Naime, većina kućanstava grije se na električnu struju, a s obzirom na najavljene nove, više cijene,bit će biti prisiljeni na dodatnu štednju. Umirovljenik Ante M. iz Splita kaže:„Mi nemamo plin i grijemo se na klimu. Morat ćemo u stanu biti u toplijoj odjeći. Grijat ćemo se ispod dekice." Poznato je, da su na splitskoj rivi, tijekom zimskih dana, umjesto inozemnih turista, Splićani svih generacija. Od ranog jutra mnogi, posebice umirovljenici, druže se na sunčanoj strani rive.

Ljudi se, relativno brzo, mogu prilagoditi novonastalim uvjetima. Dva umirovljenič­ka bračna para iz Zagreba, koji u svojim stanovima imaju etažno grijanje na plin, već nekoliko godina, tijekom zimskih dana druže se u jednom trgovačkom centru. Gospođa Marija kaže da se inače griju i kuhaju na plin i ne zna kako će biti ove zime, ali već imaju plan isproban još prošle godine. Zajedno s mužem i prijateljima, kada temperatura vani padne ispod ništice, nađu se u prostoru obližnjeg trgovačkog centra. Prošetaju, kupe nešto neophodno od hrane, posjede po klupicama i zidićima, a katkad, iako sve riješe, vrijeme skrate i uz kavu.

Prema statističkim pokazateljima sve je više starijih osoba, kako onih koji žive s partnerima, tako i samaca. Nakon što im umre partner, uglavnom su prepušteni sami sebi. Mnogi ostaju živjeti u svojim stano­vima, često u stanu koji po svojoj veličini nadmašuje njihove potrebe i nedostatna su im sredstva za njegovo održavanje. S druge strane ponuda organiziranog smještaja u domovima za starije osobe nije velika. Osim toga nekima je i odbojna pomisao da se dovedu u pasivan položaj da se o n jima dru gi brinu i diktiraj u im pravil a života. Također, odlazak iz svog stana ili kuće doživljavaju kao emotivni šok. "Lud je onaj koji se ne želi odreći onoga što ima, nadajući se da će dobiti ono što nema", rekao je stari Ezop. No, je li doista bio u pravu?

Dvije sestre umirovljenice, Slavica i Mirta, obje udovice, ostavile su stanove svaka svojoj djeci, a one su otišle živjeti u naslijeđenu kućicu na selu. Griju se na drva i kažu da im je jeftinije čak i od grija­nja priključenog na gradsku toplanu. Ovih dana nazovem sestričnu koja mi se ne javlja pola godine i kaže da baš uređuje vrt. Vrt, kakav vrt? Pa ona živi na petom katu u središtu Zagreba, i to bez lifta! Prodali su komadić zemlje i blizu glasovitih toplica, iako u području oštećenom potresom, ku­pili kućicu s vrtom. Hrane i pet mačaka i uživaju, a muž sjecka suhe grane i sprema upaliti peć.

Drvo je još uvijek najvažniji ogrjevni energent za većinu kućanstava. Vatrica u peći ili kaminu budi maštu na romantično veče u dvoje. Nekome je omiljeno mjesto za grijanje pod dekicom, a nekome uz peć­nicu u kojoj se peče kruh. Ali mnogi si ne mogu priuštiti takav izbor. Zato postoji alternativa!

Grijanje u dvoje u dragom društvu, pa i bez žareće peći, također je jedan od najboljih osjećaja hladnijih dana. Osjećaj podrške i ljubavi u našem tijelu izaziva osjećaj topli­ne, tvrde i znanstvenici, potvrđujući time onu staru izreku da nas ljubav grije. Isto tako kažu da ljubav liječi, ali i razbolijeva.

No, nema čovjeka koji nije patio, samo je pitanje kako tko podnosi svoju bol i tugu. Nedavno sam upoznala jednu stariju gospođu, koja je ušla u devedesete i proslavila ih veselo! Kaže kako joj mnogi govore da je žena bez godina i da je to vjerojat­no istina jer se i u ovoj dobi osje­ća ponajprije ženom. Dvostruka je udovica, jednom rastavljena. Kaže da i dalje treba voljeti ono što je bilo lijepo, a ružne uspomene zaboraviti. Gospođa Ruža je dru­željubiva, uvijek s osmijehom na licu i danas ima bliskog prijatelja s kojim se, kako kaže grije i boravi nekada u njenom, a katkad u njegovom stanu i tako štede na grijanju.

Dok pišem ovaj tekst upravo slušam da je zahladilo i da u nekim krajevima pada snijeg pa se vraćam na početak teksta i pitanja kako će umirovljenici sa svojim mirovinama preživjeti predstojeću zimu. Nekome će pomoći djeca, nekome prijatelji ili susjedi. Ali mnogi će nastaviti živjeti po onoj „Uzdaj se u se..". I snalazit će se kako znaju i umiju. Ipak,ne treba se zatvoriti u svoja četiri zida već pokušati naći neko ostvarljivo rješenje. Prijateljica moje znanice uzme knjigu iz knjižnice, sjedne u tramvaj u gradu i vozi se u toplim kolima na desetke krugova.

Nije svatko te sreće. Netko će se grijati na struju, netko na drva, netko na plin, netko preko gradske toplane, netko ispod tople dekice, netko na škrtom suncu, a nekog će grijati ljubav. Ja sam za ljubav. U ljubav treba vjerovati. "Dum spiro, spero!", kaže stara latinska poslovica. Igra riječi je neprevodiva, ali na svim jezicima svijeta smisao ostaje isti - „Dok dišem, nadam se". Preostaje nam, dakle, nada - ona po­sljednja umire.

Drenka Gaković