POREZNA "REFORMA" KOJA TO NIJE

Nova porezna „reforma" HDZ-ove Vlade gledana iz njihovog, političkog kuta, mogla bi se okarakterizirati kao „ubiti dvije muhe jednim udarcem", odnosno mudar politički manevar pred izbore. S jedne strane omogućili su povećanje plaća najsiromašnijim zaposlenim građanima u vrijeme kad su troškovi života zbog inflacije otišli u nebo, a s druge strane ukidanjem prireza prebacili su „vrući krumpir" svojim političkim protivnicima koji vladaju većim gradovima Hrvatske. No, ono što Vladu nije briga su posljedice koje bi nova porezna „reforma" mogla donijeti, pogotovo za umirovljenike koji su tradicionalno jedna od socijalno najugroženijih skupina stanovništva Hrvatske.

Nema prireza, nema bozičnice

Krenimo prvo s ukidanjem prireza. Vlada je ostavila prostora gradovima da povećaju porez na dohodak, no čelnici nekih gradova, poput glavnog grada Zagreba, ističu i da povećanje stopa poreza na dohodak na maksimum svejedno neće pokriti gubitke koje će im donijeti ukidanje prireza. Također, čelnici gradova zbog političke izloženosti morat će svejedno paziti da ne poskupljuju cijene javnih usluga, poput prijevoza, vrtića, no gubici u proračunu negdje će se morati nadomjestiti.

Upravo tu bi najviše mogli stradati umirovljenici i starije osobe, koji kroz socijalne programe županija, gradova i općina znaju dobivati različite vrste financijske pomoći, od subvencioniranja javnog prijevoza, isplata božićnica i uskr-snica, organiziranja pučkih kuhinja, ali i izgradnje novih ili proširenja kapaciteta postojećih domova za starije osobe.

Nimalo manje problematično je zadiranje u plaćanje doprinosa za prvi stup mirovinskog osiguranja. Tako je Vlada odlučila dati olakšicu od 300 eura za plaćanje doprinosa za prvi mirovinski stup svima koji imaju bruto plaće do 700 eura, te postupno još prema posebnoj formuli i onima koji imaju od 700 do 1.300 eura bruto plaću. Vlada je praktički preuzela dio plaćanja doprinosa za prvi stup, jer je primjerice za nekoga tko ima 700 eura bruto plaće poslodavac sada uplaćuje 105 eura za prvi stup (15 posto), a po novom će uplaćivati 60 eura (15 posto od 400 eura). Ipak, iz Vlade su poručili kako olakšice neće smanjiti budući iznos mirovine, jer će se gledati kao da su poslodavci plaćali doprinos prema punoj mjesečnoj osnovici.

Vladin oprost od 329 milijuna eura

Vlada je dakle subvencionirala poslodavce koji isplaćuju niske plaće, i time dodatno potaknula nisku cijenu rada, što nije dobro ni za te radnike, niti za njihove buduće mirovine ako je ostvare, ali dugoročno ni za sadašnje umirovljenike kojima mirovine rastu na temelju formule usklađivanja, koja ovisi i o rastu plaća u Hrvatskoj. Vladina velikodušnost značit će da je ostala bez 329 milijuna eura godišnjeg prihoda od doprinosa za prvi stup, te će iz proračuna nadomjestiti tu razliku kako bi isplaćivala mirovine.

Zanimljivo je kako je pokrivenost isplate svih mirovina doprinosima radnika od 2013. do 2022. godine porasla sa 52 na 60 posto, prije svega zahvaljujući povećanju zaposlenosti. S time da su u tom postotku obuhvaćeni i umirovljenici prema posebnim propisima, koji svoje mirovine nisu stekli isključivo radom i uplatama doprinosa, pa bi ta pokrivenost, odnosno održivost mirovinskog sustava kako se voli reći u javnosti, bila još povoljnija kad bi se te mirovine razdvojile na razini pojedinca - na dio stečen radom prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, te na dio stečen po posebnim propisima.

Ovo Vladino odustajanje od 329 milijuna eura doprinosa ne bi trebalo ozbiljno ugroziti tu održivost, s obzirom da je prema financijskom planu HZMO-a za rashode/ isplate mirovina za 2024. godinu predviđeno 6,83 milijarde eura, te tih 329 milijuna predstavlja 4,8 posto novca potrebnog za isplatu mirovina. Vlada očito smatra da posto, prije svega zahvaljujući povećanju zaposlenosti. S time da su u tom postotku obuhvaćeni i umirovljenici prema posebnim propisima, koji svoje mirovine nisu stekli isključivo radom i uplatama doprinosa, pa bi ta pokrivenost, odnosno održivost mirovinskog sustava kako se voli reći u javnosti, bila još povoljnija kad bi se te mirovine razdvojile na razini pojedinca - na dio stečen radom prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, te na dio stečen po posebnim propisima.

Ovo Vladino odustajanje od 329 milijuna eura doprinosa ne bi trebalo ozbiljno ugroziti tu održivost, s obzirom da je prema financijskom planu HZMO-a za rashode/ isplate mirovina za 2024. godinu predviđeno 6,83 milijarde eura, te tih 329 milijuna predstavlja 4,8 posto novca potrebnog za isplatu mirovina. Vlada očito smatra da

ima dovoljno kapaciteta da drugim svojim prihodima osigura isplate mirovina. Zanimljivo, 27. travnja 2023., dakle niti mjesec dana prije predstavljanja porezne „reforme", Vlada je usvojila Program stabilnosti Hrvatske od 2024. do 2026. godine, te ga poslala Europskoj komisiji.

Jeftina strana radna snaga

U tom dokumentu stoji kako će udjel doprinosa za prvi stup u BDP-u porasti sa 5,6 posto (2022. godina) na 7,1 posto u 2030. godini, a da će se transferi iz državnog proračuna za pokrivanje manjka postupno smanjivati te će s trenutnih 3,6 posto pasti do daleke 2070. godine na 2,4 posto BDP-a. Opraštanje dijela doprinosa poslodavcima očito je anomalija na tom zacrtanom planu. Svakako treba istaknuti kako vjerojatno većina Hrvata ne radi za plaće do 700 eura bruto, već su to uglavnom strani radnici iz zemalja s kojima Hrvatska nema potpisan međudržavni sporazum.

Osim što su srušili cijenu rada, strani radnici su učinili i neke dobre stvari, popunili su mnoga zanimanja koji prosječan Hrvat ne želi raditi, povećali zaposlenost te uplatama njihovih doprinosa osiguran je dio novca za isplatu mirovina, a zauzvrat Hrvatska im nije dužna isplatiti niti centa mirovine ako ne ostvare uvjete od 15 godina staža u Hrvatskoj i 65 godina života za starosnu, ili 35 godina staža i 60 godina života za prijevremenu mirovinu, što će rijetki ispuniti. Tako da Vladine mjere se mogu okarakterizirati možda i kao pokušaj zadržavanja jeftine radne snage, kojoj u budućnosti neće morati plaćati mirovinu. Koliko je to moralno od Vlade ili poslodavaca, neka je druga tema.

K tome, umirovljeničke udruge posljednje dvije godine su tražile povećanje osobnog odbitka sa 4.000 kuna (530,90 eura) na 5.000 kuna (664 eura) kako bi se pomoglo tzv. srednjem sloju umirovljenika. No, ovom„reformom" odbitak je podignut tek na 560 eura, što je doista simbolično, ali čini se i jedina konkretna mjera za koju se može sa sigurnošću reći da će popraviti život jednog dijela umirovljenika. A kakve će posljedice imati ostale mjere i da li će uopće potrajati ostaje tek za vidjeti.

Igor Knežević