Iz intervjua s Jasnom A. Petrović, predsjednicom Sindikata umirovljenika Hrvatske

Umirovljenici kao najbrojnija skupina građana nisu, kako bi mnogi mogli pomisliti, podjednako zastupljeni u medijima.

     O njima se govori kada postoji neka goruća tema koja brzo sklizne s naslovnica. Zato ima težinu nedavni veliki intervju autorice Duške Palibrk s predsjednicom SUH-a Jasnom A. Petrović, objavljen na stranicama Glasa Istre krajem lipnja 2022. Dijelove intervjua odlučili smo prenijeti jer govore o temama radi kojih naši telefoni neprestano zvone i radi kojih su umirovljenici uvijek iznova, s pravom, ostrašćeni. Primjerice, o povećanju mirovina...

Hrvatska je zemlja koja rapidno stari, jer već 23 posto sta­novništva, prema najnovijem popisu, starije je od 65 godina.    Međutim, ono što karakterizira najstarije stanovnike je upravo neshvatljiv porast siromaštva i smrtnosti. Prosječna radnička, ili popularnije rečeno„kažnjenička" mirovina, iznosi 2.706 kuna, a prosječna neto plaća u svibnju 7.607 kuna, što znači da je tzv. relativna vrijednost mirovine, odnosno udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći samo 35,5 posto. Time je jasno da je vrijednost jednog umirovljenika samo trećina vrijednosti jednog radnika! K tome, čak 75 posto svih mirovina je ispod očekivane hrvatske linije siromaštva, za 2021. godinu od oko 3.200 kuna. Nisu oni svi siromašni, već prema podacima Eu- rostata siromašnih starica i staraca je najmanje 33,8 posto, a taj udjel i dalje raste.

Najsiromašniji samci i žene

     Najsiromašniji su samci i žene. Najnižu mirovinu prima oko 276.514 umirovljenika, a udjel onih s najni­žom mirovinom među novim umirovljenicima u ovoj godini raste na čak 40 posto. Prosječna mirovina umi­rovljenika s najnižom mirovinom iznosi samo 1.833 kune, što je tek 24,1 posto prosječne neto plaće. Gola bijeda, jer 15 godina radnog staža prema Zakonu o mirovinskom osiguranju sada vrijedi samo 1.097 kuna, dok je, na primjer, stalna socijalna pomoć za starije od 65 godina porasla na 1.600 kuna (1.200 naknada i energetski dodatak 400 kuna). Sramotno koliko se u Hrvatskoj vrednuje rad.

     U Hrvatskoj, nažalost, ne postoji minimalna mirovina, jer je ukinuta još reformom 1999. godine, kad je uvedena tzv. najniža mirovina, koja se računa umnoškom godina radnog staža i vrijednosti AVM (aktualne vrijednosti mirovine), koja sada iznosi 73,13. To je, na primjer, iznos po godini staža za umirovljenike koji su poslije stečaja i gubitka radnog mjesta s 35 godina radnog staža otišli u prijevremenu mirovinu, a za što su dobili 2.556 kuna umanjenih za 12 posto za pet godina ranijeg odlaska u mirovinu, što znači samo 2.250 kuna. Ti su radnici najčešće željeli nastaviti raditi i do dobi od 65 godina, ali su ih s burze ekspresno torpedirali u prijevremenu mirovinu. Takvi umirovljenici su potom žrtve raznih kvaziznanstvenika i neupućenih političara koji ih optužuju da su lijenčine i da su radili prekratko pa zato imaju niske mirovine.

     Model usklađivanja mirovina kakav je sada na sna­zi ne jamči praćenje rasta troškova života, već samo nastavak opadanja realne vrijednosti mirovina. Već deset godina umirovljeničke udruge, a osobito Sindikat umirovljenika Hrvatske, putem Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe zahtijevaju da se umjesto formule 70:30 u korist povoljnijeg indeksa rasta pla­ća ili inflacije, usklađivanje provodi samo na temelju stopostotnog iznosa povoljnijeg indeksa, bilo da je u odnosnoj polovici godine više rasla inflacija ili plaće. Nažalost, Vlada to uporno odbija, a šokantno je što jedini umirovljenički saborski zastupnik stoji na strani Vlade i tvrdi da Hrvatska ima model usklađivanja koji je među najboljima u Europskoj uniji.

Lažne mirovine

     Šokantno je da Vlada u godini, kad se zbog galopirajuće inflacije očekuje usklađivanje za oba polugodišta za više od osam posto, ponosno tvrdi da će zaustaviti siromaštvo umirovljenika tako da će sljedeće godine podići najniže mi­rovine za 1,5 posto, a za dvije godine za još 1,5 posto. Kako ih nije sram uopće predstaviti takav mizeran iznos povećanja najnižih mirovina kao ozbiljan politički čin koji će bitno po­moći najsiromašnijima? Kako se toga ne srami i Hrelja koji se trebao i mogao izboriti za ozbiljnije povećanje u razdoblju kad je inflacija i službeno prešla dvije znamenke, kad su se cijene mnogih proizvoda poduplale?!

     Umirovljenici će morati birati hoće li kupiti hranu ili platiti režije. Morat će skupljati plastične boce, ostatke hrane po kontejnerima i kantama za smeće, ubrzano umirati zbog sve težeg socijalnog položaja i nedostat­ka novca za lijekove. Kako to zaustaviti? Tako da se, prvo, promijeni formula usklađivanja i da ona prati porast inflacije i/ili plaća, ali s dodatnim postotkom usklađivanja za one koji imaju mirovine niže od 2.000 kuna na 120 posto, a od 2.000 do 4.000 na 110 posto. Drugo, da se povećaju mirovine za zaostali dug onima koji su umirovljeni nakon 1. siječnja 1999. Treće, da se transparentno razdvoje povlaštene i radom zarađene mirovine na razini pojedinca, jer sadašnjih oko 180.000 umirovljenika po posebnim propisima godišnje„poje- de" deset milijardi kuna i taj dio treba transparentno i odvojeno od mirovinskog fonda pokrivati država.

Neuspjela privatizacija mirovina

     Treba provesti reviziju svih invalidskih mirovina, kao i onih povlaštenih, jer je dobro poznato kako su se dijelile lažne mirovine, osobito dijelu branitelja. Treba provesti i testnu provjeru svih mirovina na određenom uzorku, jer su mito i korupcija bili nerijetki dio nepripadnog povećanja mirovina, za što su vođeni brojni sudski postupci s minimalnim kazna­ma. Na kraju, treba ukinuti obvezni drugi mirovinski stup i pretvoriti ga u dobrovoljni, kao što su učinile gotovo sve druge zemlje koje su ga bile uvele. Na potrebu toga ukazuje i činjenica da se i do 72 posto svih umirovljenih odlučuje za povratak iz drugog privatnog stupa, kojim upravljaju inoze­mne banke, u prvi javni stup međugeneracijske solidarnosti. I, da, treba povećati stopu mirovinskog doprinosa, jer je među tri najniže u Europi. Ima još toga, no ovoliko zasad.

     Hrvatska udruga poslodavaca predlaže poreznu reformu i smanjenje mirovinskog doprinosa s 15 na 13 posto, da bi se poslodavcima smanjili troškovi rada. To što predlažu financijaši na čelu HUP-a je no­torna glupost, jer u trenutku dok siromaštvo starijih buja, mirovine padaju ispod linije siromaštva, oni bi umjesto povećanja stope doprinosa, pali na 13 posto? Toliko nizak doprinos nema niti jedna zemlja u EU-u. Ima još takvih„izumitelja" koji bi ukinuli stup međugeneracijske solidarnosti i dopustili da svatko sam privatno štedi za starost. Pa takve sulude pri­jedloge ne može se više naći niti u južnoameričkim državama, koje su privatizacijom svojih mirovinskih sustava doveli do ljudske kataklizme.     Bolje bi bilo da su se poslodavačke udruge pobrinule za veće plaće, za isplatu doprinosa temeljem punog iznosa plaće, a ne samo na minimalnu, umjesto što zagovaraju preživjeli model privatizacije mirovinskog, a valjda će i zdravstvenog sustava, poznat iz prošlih vremena i totalitarnih režima.

Trgovina s HDZ-om

     Hrvatski mirovinski stup međugeneracijske soli­darnosti je još uvijek održiv i stabilan, pa i uz odnos zaposlenih i umirovljenika od 1,30 na jednog. Bit će još održiviji kad se drugi stup pretvori u dobrovoljni, a stopa mirovinskog doprinosa poveća za koji postotak. Naime, i susjedna Slovenija je na oko 24 posto doprinosa za javni stup, a mi smo na samo 15 posto. Što hoćemo, bez izdvajanja financirati adekvatne mirovine? To je naprosto nemoguće. Čak je Svjetska banka upozorila da je model drugog stupa kakav je sama promovirala 90-ih godina za postkomunističke i posttotalitarne režime, promašen i štetan za javne financije. Samo oni s visokim plaćama, višima od 10.000 kuna, mogu profitirati iz takvog drugog stupa, dok se svi ostali spašavaju povratkom u prvi stup. Hrvatska Vlada je, nažalost, još uvijek pod snažnim utjecajem financij­ske industrije i zagovara jačanje drugog mirovinskog stupa tzv. kapitalizirane štednje, iako je posve jasno da je riječ o rizičnoj casino ekonomiji.

     Tzv. nasljeđivanje dijela mirovine preminulog partnera ili partnerice kao dio modela obiteljske mirovine zagovara­mo svojim programima i inicijativama već desetak godina. Veliku je štetu, međutim, napravio zastupnik Hrelja uvje­ravanjem naroda da je riječ o europskom modelu kakav postoji u svim EU-zemljama. To naprosto nije točno, jer postoji tek u 6-7 zemalja i to u svakoj po posve drugom obrascu. Da bi prikazao svoj trgovački aranžman s HDZ-om kao spektakularan, uvjerio je cijelu hrvatsku javnost da je riječ o preslikavanju nekakvog europskog modela. No, on je predlagao i uvođenje imovinskog cenzusa, pa kriterija duljine korištenja mirovine, što su umirovljeničke udruge SUH i MUH uspjele spriječiti.

Zapošljavanje - bez diskriminacije

     Pozdravljamo konačni model obiteljskih mirovina jer je daleko bolji nego u većini zemalja, a kako su 93 posto svih obiteljskih umirovljenika žene s vrlo ni­skim mirovinama, bit će itekako koristan. Ono što ne pozdravljamo to je da je uveden dobni cenzus od 65 godina, jer ako postoji propisano pravo na stjecanje i ostvarivanje obiteljske mirovine s 50 godina, a za dio prava s osnova obiteljske mirovine se uvodi sada 65 godina, to nije pravno logično, niti prihvatljivo. Sigurno je, ipak, da će obiteljske mirovine sa stope od 70 na 77 posto partnerove mirovine skočiti za deset posto i bez nasljeđivanja. Dakle, velik korak je učinjen.

     Imamo podatak da je čak 17.563„običnih" umirovljenika zaposleno na pola radnog vremena, a ako dodamo policijske i vojne umirovljenike te branitelje koji rade i puno radno vrijeme, onda ih ima više od 20.000. To je mizeran postotak od oko 1,5 posto hrvatskih umirovljenika, dok je europski prosjek viši od 20 posto, a u nekim zemljama i 50 posto. U SAD-u je više od 35 posto zaposlenih umirovljenika. Među zaposlenima u Hrvatskoj je više muškaraca i to najviše u Zagrebu, a najmanje u Ličko-senjskoj županiji. Najviše se za­pošljavaju u stručnim znanstvenim i tehničkim te trgovačkim i prerađivačkim djelatnostima, a žene su najzastupljenije u uredima i trgovini. Bilo bi, međutim, daleko više zaposlenih žena da ih većina ne radi na crno, kao njegovateljice starijih, djece, dadilje, domaćice, čistačice, kuharice...

     SUH je izrazito protiv diskriminacije većine umi­rovljenika, jer se policijskim i vojnim umirovljenicima, kao i braniteljima, omogućava rad i u punom radnom vremenu uz zadržavanje pola mirovine. Mi smo protiv toga i prije dvije godine smo zatražili ocjenu ustavnosti takvog propisa, no nismo ga uspjeli osporiti. Nadamo se da će se omogućiti svim zaposlenim umirovljenicima da rade po izboru na pola radnog vremena uz cijelu mirovinu ili u punom radnom vremenu uz pola mirovi­ne, jer bi se time proširilo i tržište rada za tu kategoriju starijih radnika, budući da poslodavci poglavito traže radnike u punom radnom vremenu.

Izvor: Glas umirovljenika