GDJE JE PRAVOBRANITELJ ZA STARIJE OSOBE?

     Starije osobe, koje u Hrvatskoj čine gotovo 23 posto ukupnog stanovništva, jedna su od najranjivijih dijelova populacije. Upravo zbog brojnosti, ali i činjenice da je čak 33,8 posto starijih od 65 godina u zoni rizika od siromaštva i socijalne isključenosti, važno je da budu vidljive u društvu, osobito donositeljima odluka, lokalnim zajednicama i dužnosnicima na državnoj razini.

     Treba imati na umu kako ne postoji međunarodni instrument koji bi pružao sveobuhvatan i sistematičan pravni okvir za promicanje i zaštitu starijih osoba, zbog čega je nužno da svaka država poduzme najbolje moguće mjere za unapređenje položaja i kvalitete života starijih osoba. Ima li to Hrvatska? Nema. Jedini nezavisni institut zaštite je Pučki pravobranitelj, dok su posebne pravobranitelje kao izrazito ranjive kategorije dobili jedino žene, djeca i osobe s invaliditetom.

Par poglavlja kao geto

     Umirovljeničke udruge, osobito Sindikat umirovljenika i Matica umirovljenika Hr­vatske, ali i poneka umirovljenička stranka, poput Hrvatske stranke umirovljenika, u više su navrata inzistirali na uvođenju instituta pravobranitelja za starije osobe. Nažalost od toga - ništa. Istina, Ured pučkog pravo­branitelja uredno svake godine zatraži od umirovljeničkih i inih udruga da dostave svoje zamjedbe glede položaja starijih u društvu, a temeljem toga u godišnjem iz­vješću formulira po nekoliko preporuka Hrvatskom saboru u poglavljima"Mirovin- sko osiguranje", "Diskriminacija temeljem dobi" i    "Diskriminacija u području rada i zapošljavanja". I to je to.

     Sve je to, međutim, toliko usputno i daleko od ozbiljnijeg strateškog promišlja­nja potrebnih politika i mjera, da je sada već neosporno kako je potrebno donijeti Zakon o pravobranitelju za umirovljenike i starije osobe i kreirati institut zaštitnika te velike ranjive skupine stanovništva. Jed­nako tako bi barem na razini svih županija trebalo osnovati obvezna povjerenstva za tu dobnu skupinu, no trenutno ih tek ima­mo npr. u Gradu Varaždinu, Ludbregu te Istarskoj županiji.

Požurivanje kao intervencija

     Svjedoci smo, primjerice, i tragičnih do­gađaja sa smrtnim ishodom starijih osoba koje su smješteni u institucionalnoj skrbi, konkretno obiteljskim domovima, što je nedopustivo i nezamislivo da se događa u 21. stoljeću. Nedostatak nadzora nad institucijama skrbi ne smije biti opravda­nje. Zbog takvih slučajeva jasno je kako prioritet društvenih struktura mora biti hitna izgradnja politika i mjera socijalne skrbi prilagođenih potrebama osobama starije životne dobi, a osobito kategorije umirovljenika koji se opasno bliže udjelu od jedne trećine u ukupnom stanovništvu.

     Naime, dok socijalno ugrožene starije osobe imaju mogućnost ostvarivanje so­cijalne potpore, umirovljenici s najnižim primanjima tek na ponekoj lokalnoj razini ostvaruju dodatna prava, a pri tom su na­jugroženije upravo žene i samci. Umirovljenici i starije osobe zbog svoga nepovoljnog sociogospodarskog položaja lako mogu postati žrtve ugrožavanja i kršenja mnogih prava koja su im zajamčena međunarodnim instrumentima i nacionalnim propisima.

Intervencija Pučkog pravobranitelja najčešće se svodi samo na požurivanje rješavanje zahtjeva ili upit zbog čega za­htjev nije riješen ili čak dobiju savjet da se strpe dok upravni ili koji drugi sud ne riješi njihov predmet, a oni su stariji od 80 godina i nemaju objektivno vremena za čekanje.

Za specijaliziranog pravobranitelja

     Takvo stanje ukazuje na potrebu osni­vanja drugog neovisnog tijela kojem bi se mogle za pomoć obratiti umirovljenici i stariji građani. U mnogim zemljama koje su prihvatile koncepciju specijaliziranih ombudsmana postoje i ombudsmani za umirovljenike i/ili za starije osobe. Tako parlamentarni povjerenik, odnosno om- budsman za umirovljenike postoji u  Velikoj Britaniji, Kanadi, Irskoj, Belgiji. U Poljskoj postoji ombudsman za osiguranja u čijem su djelokrugu uz komercijalna osiguranja i mirovinsko, zdravstveno i invalidsko osi­guranje. U Finskoj djeluju lokalni umirov­ljenički ombudsmani. U mnogim saveznim državama SAD-a postoji ombudsman za starije osobe čija je osnovna zadaća nadzor nad stanjem u domovima umirovljenika i domovima za starije i nemoćne osobe, a koji čak u tim domovima imenuju nekoga od korisnika kao svoga pomoćnika koji pri­kuplja pritužbe korisnika domskih usluga.

     S ciljem više razine zaštite ove velike i socijalno osjetljive skupine građana, sve je izvjesnije kako je potrebno osnivanje pravobranitelja za umirovljenike i starije osobe i uređivanje ove problematike po­sebnim zakonom.

     Donošenjem ovoga Zakona osnovala bi se specijalizirana ombudsmanska in­stitucija u čijem bi djelokrugu bila zaštita prava starijih osoba i umirovljenika, čime bi se osigurala djelotvornija zaštita prava ove velike i ranjive skupine hrvatskih sta­novnika. Primjerice, davanjem ovlaštenja pravobranitelju za umirovljenike i starije osobe da, u određenim slučajevima, od­nosno kada se to smatra neophodnim za zaštitu prava starijih osoba i umirovljenika, pruža besplatnu pravnu pomoć starijim osobama i umirovljenicima, osiguralo bi se da prava tih osoba ne budu, zbog njihove neupućenosti i financijske nemogućnosti za dobivanje profesionalne pravne pomoći, ugrožena ili povrijeđena. Istovremeno bi se osiguralo da odgovarajući zahtjevi budu pravilno i u zakonskom roku sastavljeni i podneseni nadležnim tijelima, čime bi se u stanovitoj mjeri ubrzao i postupak odlučivanja.

     Zatim, davanjem ovlaštenja pravobra­nitelju za umirovljenike i starije osobe da u svako doba pregleda domove za smještaj umirovljenika i starijih osoba (u javnom ili privatnom vlasništvu), gerijatrijske odje­le bolnica i druge ustanove u kojima su smješteni umirovljenici, starije i nemoćne osobe, osigurala bi se zaštita najnemoćni- je skupine starijih osoba te preventivnim djelovanjem umanjila mogućnost iskori­štavanja ovisnog položaja starijih te zlo­poraba njihovog povjerenja.    Osnivanjem specijalizirane ombudsmanske institucije rasteretio bi se pučki pravobranitelj, što bi moglo doprinijeti i njegovom efikasnijem radu.

Novi svijet za stare

     Pravobranitelj za umirovljenike i starije osobe podnosio bi Hrvatskom saboru jednom godišnje redovito izvješće o svom radu i o ugrožavanju i povredama prava umirovlje­nika i starijih osoba, kao i posebna izvješća Saboru, Vladi ili pojedinom ministarstvu o ostvarivanju, ugrožavanju ili povredama prava umirovljenika i starijih osoba. Pra­vobranitelj za umirovljenike i starije osobe mogao bi potaknuti donošenje novog ili izmjene i dopune zakona koji uređuju prava iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, te prava umirovljenika i starijih osoba u socijalnoj skrbi i drugim područjima.

     Pravobranitelj za umirovljenike i sta­rije osobe ne bi mogao biti član političke stranke, a stjecao bi i poseban imunitet. Da, umirovljenici u zemlji u kojoj 75 posto svih mirovina se nalazi ispod hrvatske linije siromaštva, u kojoj prosječna mirovina vrijedi samo 35 posto prosječne plaće, trebaju zaštitnika. Sindikat umirovljenika u svojim godišnjim programima uporno ponavlja taj zahtjev. I došao je taj trenutak da to još glasnije zatraži: dajte nam pravobranitelja za umirovljenike i starije osobe! Nikad niste prestari da sanjate novi san i vjerujete kako može biti bolje.

Jasna A. Petrović