NAJEZDA ILEGALNIH DOMOVA ZA STARIJE

     Gotovo četvrtina hrvatskog stanov­ništva starija je od 65 godina. Sustav skrbi o starijim osobama u Hrvatskoj je do te mjere devastiran da se privatnim domovima tolerira ilegalno poslovanje. Domovi su postali azili za umiranje bez ikakvog dostojanstva. Hospicija nema, mjesto u državnom domu je nemoguće dobiti i zato cvate privatni biznis, ali gotovo u potpunosti u ilegali. Bez ugovora, bez papira, bez znanja institucija, s plaćanjem na ruke. Sve na crno i bez ikakvog nadzora i izvan poreznog sustava.

     Nije tu riječ samo o zamračenim porezima, već i o krajnje nestručnom i nemarnom postupanju prema umirućim starcima, uskladištenim u višesobnim stanovima, utrpanih u krevet do kreveta, neovisno o spolu, bez dostojanstva, tek toliko da ih se održava na životu. Sjećate li se An- draševca? Tamo je izgorjelo šest staraca u drvenoj baraki u dvorištu, pronađeno je 26 korisnika, a obiteljski dom je regi­striran za samo 13 osoba. Još gore je što mnogi takvi domovi nude aranžmane s neplaćanjem ili sniženom cijenom na način da s korisnicima potpišu ugovore o dosmrtnom uzdržavanju i preuzmu nji­hovu imovinu. I to je zakonski zabranjeno svima koji djeluju u području socijalnih usluga. No, nitko to ne nadzire, nitko ne kažnjava.

Rade unatoč zabrani

     Država nema efikasan način kako se suprotstaviti "poduzetnicima" koji se bave ilegalnim pružanjem usluga smještaja starijih osoba u obiteljskim domovima. Zaključak je to do kojeg smo došli kada smo pokušali doznati što se točno doga­đa kada Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike izda rješenje kojim se obiteljskom domu za­branjuje rad.

     Novinari koji pišu o takvim slučajevima nerijetko završe na sudu. I naša novinarka je bila pozvana svjedočiti na sud o bio­gradskom slučaju nelegalnog doma koji je ispunio medije pričom o prijevarnom otimanju većeg stana u Medvedgradskoj ulici u središtu Zagreba od dvoje svojih korisnika kojima je čak zabranio kontakte i posjete. Da još uvijek radi unatoč zabrani inspekcije Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike saznalo se tek kad mu je desetak korisnika oboljelo od korone. Ipak, on i dalje radi, kao da ništa nije bilo. I proganja novinare koji se usude išta objaviti.

Ilegalno radi i dom u Gornjem Stupniku u Zagrebačkoj županiji, koji samo formalno mijenja vlasnike i uredno nudi povoljni smještaj u nekoj od svojih improviziranih zgrada bez zadovoljavanja minimalnih standarda. Na internetu sve izgleda legal­no, nazovete, dobijete povoljnu cijenu od 4.500 kuna, nude se neba i doline, vrhunski njegovatelji i birana hrana. A ne pomažu ni inspekcije, pa čak niti prijave držav­nom odvjetništvu. Preslastan je takvim lešinarima biznis s poluživim starcima, uz malo starih kreveta, nekoliko rasparenih noćnih ormarića i rijetki čušpajz.

Nemoć države

     Što poduzima država? Najčešće se ne dogodi ništa, što potvrđuju i podaci koje smo dobili od Ministarstva. U posljednjih pet godina, odnosno u razdoblju od 2017. do kraja 2021. doneseno je takvih 108 rješenja, no unatoč zabrani rada, 74 pružatelja su nastavili raditi bez pribavljenog rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga. Osim toga, država nema načina prevencije i kontrole kojima bi onemogućila vlasnicima obi­teljskih domova kojima je već izrečena zabrana rada otvaranje novih obiteljskih domova.

     Prema pisanju Faktografa pokazao je to i slučaj poduzetnice iz Zadra koja se u tom gradu godinama bavi poslom pružanja usluga smještaja starijih osoba u obiteljskim domovima, razvija cijelu mrežu ilegalnih domova i to samo s osnovnom školom. Unatoč tome što joj je država nekoliko puta zabranila rad, ona i dalje posluje te je involvirana u otvaranje drugih obiteljskih domova, iako tvrdi da nema veze s njima.

     Katkad je registrirala obrt, pa jednu, drugu, treću firmu specijaliziranu za djelat­nosti zdravstvene zaštite i smještaj starijih osoba. Danas ista umjetnica biznisa vodi obiteljski dom kojem je u siječnju 2020. godine zabranjeno pružanje usluga smje­štaja starijim i teško bolesnim osobama. Unatoč zabrani rada, dom je i dalje poslovao, što je utvrdio i novi inspekcijski nadzor u studenom 2020. godine, pa ponovljeni 25. studenoga 2021., a konačno nadzorom iz travnja 2022. doneseno je rješenje o na­plati novčane kazne u visini od 50.000 kn.

     Ali, ali niste shvatili, taj dom i dalje radi, kao i još tri doma na druga imena, bez rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga. Na­kon deset godina ilegalnog lešinarenja Ministarstvo je podnijelo optužni prijed­log protiv pravne osobe te su izviješteni centri za socijalnu skrb, nadležni prema prebivalištu korisnika na smještaju. A cijena smještaja je 5.200 kuna mjesečno, pa vi računajte kakav je to biznis, jer dok traju sudski i ini postupci, radilo se „legalno".      Najčešće je zaposlena po jedna osoba, koja tamo fiktivno radi 24 sata, a zapravo korisnici su često sami, naročito noću.

Nesposobne inspekcije

     U Hrvatskoj ne postoje formalno-pravne prepreke koje bi onemogućile da predstav­nik obiteljskog doma kojem je zabranjen rad započne pružati socijalne usluge kao trgovačko društvo, udruga ili obrt. Osim toga, jednom kada Ministarstvo utvrdi da dom radi ilegalno, procedura koja slijedi ne znači ujedno da će on prestati s radom. Ista sudbina čeka i 39 domova za koje su kroz 98 ovogodišnjih nadzora u obiteljskim domovima donesena rješenja o zabrani rada. I nikom ništa.

     Nepravilnosti utvrđene u obiteljskim domovima u većini slučajeva se odnose na nedovoljan broj medicinskih sestara i njegovateljica. Neki obiteljski domovi ih uopće nemaju jer ih nema na tržištu rada. Često se događa i da predstavnik obiteljskog doma ne živi u objektu u kojem pruža usluge smještaja te da su prostori neuredni i neodržavani, piše na portalu Faktograf.

     Nije rijetkost, dodaju u Ministarstvu, da je u sobama veći broj kreveta od broja propisanog rješenjem te da su higijen­ski i sanitarni uvjeti loši. Nadalje, često je loša i briga o zdravlju korisnika, koji često nemaju ni potpisan ugovor o smještaju. Uvjeti su se dodatno pogoršali za vrije­me pandemije, na što upozorava i Pučka pravobraniteljica.

Sindikat umirovljenika Hrvatske poru­čuju kako kazne za nelegalni rad moraju biti ozbiljne i visoke, pa čak i zatvorske.

     Niti najnoviji Zakon o socijalnoj zaštiti nije definirao efikasnu socijalnu inspekciju za domove, a broj socijalnih inspektora je premalen, za cijelu Hrvatsku sa 9 je po­rastao na 21 inspektora, te oni najčešće u provjere odlaze po najavi ili prijavi. Činjenica da brojni obiteljski domovi nastavljaju s radom i nakon zabrane ne iznenađuje, jer je to posljedica nefunkcioniranja pravne države, ali i raspada sustava društvene skrbi o starijima od 65 godina.

Ukidanje domova

     Nemamo dovoljno županijskih domova koji su subvencionirani, ne grade se novi, privatni domovi su preskupi, a prosječna mirovina iznosi samo 2.700 kuna. Što pre- ostaje obiteljima nemoćnih i siromašnih staraca nego legalni i brojni ilegalni obi­teljski domovi i ilegalna udomiteljstva u kojima su stari praktički uskladišteni do smrti? No, obitelji ne smještaju roditelje u ilegalni dom iz pohlepe, već iz nevolje.

     Gdje je rješenje? Prvo, u povećanju mirovina, u dobroj organizaciji izvanin- stitucionalnih oblika skrbi i inovativnih varijanti kapaciteta za starije. Svakako ima dobrih praksi u drugim europskim zemljama, no mi bez vizije idemo na redukciju.

     Novi Zakon o socijalnoj skrbi više ne predviđa mogućnost osnivanja obi­teljskih domova. Oni domovi koji su osnovani prije donošenja zakona mogu pružati socijalne usluge najkasnije do 31. prosinca 2026. godine. Obiteljski domovi koji žele nastaviti pružati soci­jalne usluge dužni su do tada uskladiti organizacijski oblik s odredbama novog zakona. Drugim riječima, morat će se reorganizirati kao ustanove u sustavu socijalne skrbi.

     Sindikat umirovljenika se zalagao da se ne ukidaju obiteljski domovi, jer se nema gdje razmjestiti oko 6.000 starijih osoba koje su u njima sada smještene, a vjerojatno je barem još 3.000 smješte­nih u ilegalnim domovima. No, svakako su potrebni daleko rigorozniji uvjeti i procedure prigodom otvaranja takvih domova te redoviti nadzor, bez najave, po mogućnosti uz uvođenje i civilnih volontera koji bi imali pravo ulaziti u takve domove i izvještavati inspekci­ju, mišljenje je   Sindikata umirovljeni­ka. Starenje stanovništva, neadekvatne mirovine, izostanak razvojnih strategija skrbi za starije, sve su to faktori koji su doveli do kolapsa vidljivog i kroz bujajući fenomen ilegalnih domova.

J.A. Petrović