Pošast za mirovine i javne financije

Zanimljivu raspravu svojom objavom na društvenoj mreži LinkedIn pokrenuo je Nenad Bakić, matematičar i poduzetnik. U objavi pod nazivom „Katastrofa mirovinskih fondova'' osvrnuo se na teške gubitke koje su ostvarili ti fondovi i tako umanjili mirovine iz 2. obveznog mirovinskog stupa.

Bakić tako piše kako su mirovinski fondovi tipa B, u kojima je ogromna većina mirovinske štednje građana, u zadnjih 18 mjeseci od kad je nastupilo razdoblje visoke inflacije izgubili oko 1,5 posto vrijednosti. Problem je u tome, napisao je, što je inflacija u tom razdoblju bila oko 14 posto, zbog čega su mirovine iz 2. stupa realno smanjene za 15posto!

Bakić je naveo i kako je još gora situacija s navodno 'najsigurnijim' mirovinskim fondovima kategorije C, gdje se ulaže pretežito u obveznice i oročene depozite. Od početka 2021. do danas oni su izgubili oko 5 posto vrijednosti, a inflacija u tom razdoblju je bila oko 20 posto. U kategoriju C svi osigu-ranici koji imaju manje od 5 godina do ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu isključivo su članovi fonda te kategorije, što znači da su mirovine i tu poprilično nastradale.

Vlada ne odustaje

Već prošlog ljeta se znalo da je kategorija C u debelom minusu, odnosno da je vrijednost štednje u C kategoriji tijekom 2021. i pola 2022. godine pala sa 10 milijardi na 9,2 milijarde kuna (7 posto), s tim da je inflacija premašila 10,8 posto, pa je realni pad imovine bio 15-ak posto. Iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava pokušali su „popeglati" situaciju te je rečeno kako mirovinske fondove treba gledati dugoročno, i da su u petogodišnjem razdoblju fondovi C kategorije ostvarili pozitivne prinose, vješto izbjegavajući činjenicu da su prikazivali nominalni rast, a ne realni u koji su trebali uključiti i inflaciju.

Grčevito branjenje 2. obveznog mirovinskog stupa uvedenog još 2002. godine od strane SDP-ove Vlade i dalje je politika i ove HDZ-ove Vlade i resornog ministarstva, iz kojeg doduše priznaju da 2. stup nije još zaživio, ali ističu tezu da je normalno da su za to potrebna desetljeća. I dok su sve postsocijalističke europske države ukinule ili transformirale 2. stup iz obveznog u dobrovoljni, Hrvatska je jedina koja i dalje inzistira na neuspjelom eksperimentu Svjetske banke, kojeg se i sama odrekla.

Bakićevu objavu pozitivno je komentirao i profesor Ekonomskog fakulteta u Splitu Željko Garača, koji mu je napisao „dobro došli u temu, sada će mi biti lakše". Nije bez razloga, s obzirom da Garača i još nekoliko stručnjaka, poput Gojka Bežovana s Pravnog fakulteta u Zagrebu, Ante Samodola, a od prošle godine javno i profesori Ljubo Jurčić, Drago Jakov-čević i Ivan Lovrinović teško pronalaze put do medija sa svojim analizama koje ogoljavaju sve negativnosti i financijske štetnosti 2. stupa.

Preko 100 milijardi gubitaka

Bakićeve izjave i objave, ponekad i kontra mainstream mišljenja, često se prenose u javnosti i u medijima, pa je svaki stručnjak koji može osvijestiti javnost o problemu 2. stupa svakako dobrodošao.

Podsjetimo, profesori Garača i Bežovan već dugi niz godina problematiziraju obvezni 2. stup, kojim se pet posto bruto plaće daje na raspolaganje stranim bankama, a zatim država kod tih istih banaka zadužuje isti taj novac preko obveznica. Garača u svojim javnim istupima je kazao kako je 2. stup stajao državni proračun preko 100 milijardi kuna, jer godišnje sada već plaćamo 10 milijardi kuna poreza koje ne bi trebali plaćati da nije bilo nakaradne mirovinske reforme iz 2002. godine.

Kao primjer promašenosti obveznog 2. stupa Garača ističe i činjenicu da oko 71 posto novoumirovljenih prilikom odlaska u mirovinu bira mirovinu iz 1. stupa, a ne iz oba, jer im je povoljnija. I ne samo to, Garača procjenjuje da će do kraja sljedeće godine preko 90 posto novoumirovljenih izabrati mirovinu samo iz 1. stupa. Dakako, prozvani mirovinski fondovi nisu mogli dugo ignorirati sve negativne brojke, pa su u javnost izašli s procjenom da će „za pet godina, ne bude li nekih globalnih šokova kao prošle godine, polovica osiguranika ostajati u dvostupnoj mirovini, a do 2042. godine samo će se 20 posto radnika s najnižim plaćama vraćati u državni 1. stup".

Kad bankari obećavaju

Banke očito ovakvim izjavama žele kupiti vrijeme kako bi i dalje upravljali našim novcem i zarađivali na tome, a ograđivanjem izjavom ako neće biti globalnih šokova odriču se i svake odgovornosti ako se njihove procjene ne ostvare. Ali, tko živ, tko mrtav 2042. godine, dotad će se ionako zaboraviti na njihova obećanja, ili će se promijeniti okolnosti. Bitno im je da ne izgube svoj dio kolača.

Ono što često prolazi ispod radara je da bi stvarna brojka onih kojima je isplativija mirovina samo iz 1. stupa bila veća od sadašnjih 71 posto, ali onima koji se odluče za mirovinu iz oba stupa nudi se primamljivi mamac, jednokratna brza isplata 15 posto ušteđenih sredstava iz 2. stupa, pa se mnogi koji su pred mirovinu u financijskoj besparici odlučuju za isplatu keša. No, oni zapravo ne dobiju svih 15 posto iznosa, jer je on umanjen za 10 ili 15 posto poreza, te još i prireza.

Ostvare li se crne prognoze profesora Garače o preko 90 posto onih koji se vraćaju u prvi stup, to bi trebao biti i konačni dokaz, posljednji čavao u lijes promašene mirovinske reforme i nebuloznosti održavanja obveznog 2. stupa i dalje na životu.

Igor Knežević